Na početku drugog polugodišta, 13. siječnja u sportskoj dvorani Odgojno-obrazovnog centra u Požegi biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje božićnog blagoslova za okupljene djelatnike i učenike Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole u Požegi, među kojima je bio i Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, Ivan Bedeničić, ravnatelj Katoličke gimnazije i Frano Barišić ravnatelj Katoličke osnovne škole. Biskup je u pozdravu zaželio da ih Bog u novom polugodištu i u novoj građanskoj godini prati na njihovu osobnom i zajedničkom školskom putu.
Potom je vjeroučitelj Katoličke gimnazije Krunoslav Siroglavić navijestio ulomak novozavjetne poslanice u kojoj Pavao potiče kršćane u Rimu na strpljivost, postojanost, ljubav i druge kreposti koje izgrađuju zajednicu.
Biskup je prigodnu homiliju započeo tvrdnjom kako postoji školski plan i program. Ostvarivanjem toga plana učenici usvajaju nova znanja i rastu na toj razini spoznaje zakonitosti o ljudskom životu. Međutim, nastavlja biskup, postoji i jedan drugi, Božji plan i program. „Postoji Onaj koji vas je pozvao u život. On s vama ima svoj plan. Bilo bi premalo da vi ostvarite samo školski plan i program, a da ne razmišljate koji je to plan i program koji je upisan u vaša srca, u vaše mladenačke živote, pa da ga nastojite ostvariti.“
Osvrnuvši se na naviješteni odlomak Pavlove poslanice biskup je kazao kako je Božji plan i program da se čovjek nastoji što više ostvarivati kroz neprijetvornu i iskrenu ljubav. „Čuli ste da sv. Pavao tumači što sve može ljubav. To znači da ljubav nije znanje, nego moć. Što to može ljubav? Ona može biti dobra, plemenita, ona je strpljiva, poštuje drugoga, ne ruga se nikome, ona je marljiva, nije lijena… Ljubav je još puno toga drugoga“, zaključio je biskup te pozvao učenike da pored stjecanja različitih vještina u područjima od znanja do sporta ne zanemare rast u duhovnim vještinama. „Ljubav je duhovna vještina i način života. Ljubav je pristup jednih drugima, pristup dobra, plemenitosti, poštovanja, spremnosti pomoći. Ljubav znači biti solidaran sa svima, nikoga prezirati, a najmanje mrziti drugoga. Stjecati te vještine duha u katoličkoj školi, to je naš identitet.“ Na kraju promišljanja biskup Škvorčević je potaknuo i pozvao učenike da nastoje biti duhovno jaki i duhovno veliki ljudi. „Zauzimajte se za ono što vas čini uistinu velikima ljudima. Mladi hrvatski ljudi koji znaju koji je to projekt Božji oko kojega se trude i koji nastoje ostvarivati i po kojem rastu u smislu života.“ Potom se obratio učiteljima i djelatnicima škola na čelu s ravnateljima. Zahvalio im je na svim odgojno-obrazovnim nastojanjima koje ulažu u povjerene učenike te ih pozvao da se pored školskog plana i programa trude ostvarivati i Božji plan koji je usađen u ljudska srca i savjesti.
Izrazivši želju za neprestanim duhovnim rastom svih nazočnih biskup je zaključio prigodnu homiliju. Potom je uslijedila molitva te škropljenje prisutnih učenika i djelatnika blagoslovljenom vodom, kao podsjetnik na njihov krsni preporod i pripadnost Isusu Kristu.
