Dragi i poštovani gospodine Ravnatelju,
približio se trenutak u kojem napuštate našu Školu te preuzimate druge dužnosti. Uvjereni smo da je rastanak samo djelomičan te da će svi djelatnici, učenici i roditelji biti uvijek u Vašim molitvama, nastojanjima i u blizini srca.
Prije četiri godine, nakon prvog ravnatelja koji je postavio temelje Škole, saznali smo da dobivamo novog ravnatelja, mladog svećenika vedra duha, raspoložena za društvo i prijateljstvo, uvijek spremnog za šalu. Znatiželja je bila velika kako će takva osoba preuzeti tako zahtjevnu funkciju vodstva, a ujedno i služenja. Došavši do kraja ovog zajedničkog puta, protkanog mnogobrojnim izazovima, možemo s radošću primijetiti nemale plodove Vašeg rada. Imali smo ravnatelja s kojim su mnoga djeca i mnogi učitelji htjeli ići na izlete, ravnatelja kojeg smo zvali na zajedničke kave, ravnatelja čije smo govore na učiteljskim vijećima slušali savršenom pažnjom.
Svjesni smo da je put s jednog kata na drugi ponekad bio mnogo teži nego li etapa na Caminu, odgovarati na sve pozive, poruke i mailove bilo je teže nego li napisati doktorsku disertaciju. Djelatnici naše Škole, aktivni na mnogobrojnim projektima, natjecanjima i smotrama, uvijek su potrebiti ravnateljeve potpore koju su uvijek i osjetili, na čemu Vam od srca zahvaljujemo.
Posebno bi htjeli istaknuti zahvalnost za Vaša mnoga dobra djela koja su nama ostala skrivena jer ste Vi tako htjeli, a u koja ste uložili sve svoje napore kako bi poput pravog vođe zaštitili nas, svoje djelatnike. Bili ste naš gromobran koji je upijao munje, naša hrid koja je odbijala valove za vrijeme mnogih bura i oluja. Dajući sebe za bližnjega, na najbolji ste način posvjedočili svoje evanđeosko poslanje. Time smo dobili i poruku i primjer kako i sami trebamo postupati. Nastojeći uvijek strpljivo i bez srdžbe razriješiti svačiji problem, svjesno ste preuzimali tuđe nemire, strahove, pa i obveze. Sva ta dobra nastojanja ostavila su mnoge posljedice, kako na zdravlje tijela, tako i na nedostatak vremena za sebe. No kao ljudi duha znamo da sve to nikako nije bilo uzaludno. Tijelo izmučeno trudom i naporom dobrih djela svakako je veliki zalog najvećoj nagradi koju svi iščekujemo u svojoj vječnoj domovini.
Dragi Želimire,
još jednom izričemo svoje iskreno – hvala – za sve što si učinio za svoju i našu Katoličku osnovnu školu u Požegi i za sve nas djelatnike. Ujedno molimo i oprost za mnoge situacije kada smo Ti svojim postupcima nemalo otežavali posao. I za kraj, dragi prijatelju, želimo Ti mnogo uspjeha i Božjeg blagoslova na svim budućim dužnostima!
Djelatnici Katoličke osnovne škole u Požegi
