U odgojno-obrazovnom centru u Požegi, na svršetku prvog polugodišta i pred blagdan Božića, 23. prosinca djelatnici katoličkih škola iz Požege, Virovitice i Novske predvođeni svojim ravnateljima Ivanom Bedeničićem, Franom Barišićem, Marijanom Novak Stanić, Mariom Večerićem i Krunoslavom Jurakovićem susreli su se s biskupom Antunom Škvorčevićem na tradicionalnom predbožićnom primanju.
Pozdravljajući na početku susreta biskupa Antuna, ravnatelje i sve djelatnike, predstojnik Ureda za katoličke škole preč. Ivica Žuljević se ukratko osvrnuo na proteklu godinu. Istaknuvši završetak dvogodišnjeg projekta dogradnje i energetske obnove zgrade Katoličke osnovne škole i Katoličke klasične gimnazije u Virovitici kazao je kako svima predstoji izazov duhovnog, intelektualnog i odgojnog rada s ljudima. Najprije je zahvalio biskupu Antunu, osnivaču spomenutih škola, za pažnju koju iskazuje ponaosob djelatnicima i učenicima biskupijskih katoličkih škola te za brigu oko materijalnih ulaganja, ali i pedagoškog standarda djelovanja. U ime svih djelatnika katoličkih škola u Požeškoj biskupiji poželio mu je sretan, radostan i blagoslovljen Božić. Predstavnici svake škole uručili su biskupu simbolične božićne poklone koje su priredili zajedno s učenicima i njihovim roditeljima.
Biskup je zahvalio na srdačnoj čestitci i darovima te podsjetio kako je najljepši dar ono što djelatnici katoličkih škola nastoje činiti s mladim naraštajima. „Uvijek me oduševljavala enciklika pape Ivana XXIII. pod naslovom „Mater et magistra“. Opisujući Crkvu papa je rekao kako je ona prije svega „mater“ – „majka“, a onda učiteljica. Kada gledam vas kako ste složeni kao u neki vijenac, dolazi mi na pamet da ste upravo vi vijenac naše mjesne Crkve Požeške biskupije u smislu njezinoga poslanja majke i učiteljice.“ Razmišljajući o Isusovu rođenju, biskup je kazao kako je upravo Marija s osobito brižnom osjetljivošću za Boga pristupala Isusu u kojem je Bog darovao čovjeku svoj naum za vječnost. „U malom djetetu Isusu ostvaruje se Božji naum za svakog čovjeka, za čovječanstvo i svemir i to sa onim posljedicama do u vječnost. Kada se Crkva kao majka saginje nad novim rođenjima, onda ona najprije gleda u svakom djetetu baš te Božje činjenice, kako je Bog s tim novim stvorenjem odlučio ostvariti svoj naum.“ Biskup je zaključio rekavši kako učitelji i profesori zajedno s roditeljima nastoje povjerenoj djeci biti majka poput Marije koja uvijek polazi od činjenice da su ta djeca Božje djelo i Božji naum.
Drugi vatikanski sabor – nastavio je biskup – na nekoliko mjesta kaže da je Crkva majka po tome što kroz vjeru i krštenje rađa novo Isusovo potomstvo za život vječni. To znači da je crkveno majčinstvo prisutno i u biskupima i svećenicima, ali i svima onima koji vrše učiteljsko poslanje. Ono što je u krštenju započelo u djeci koja su vam povjerena, vi dalje nastavljate. Crkva ih je kao majka rodila krštenjem, a vi dalje svojom pažnjom, ljubavlju i znanjem, a osobito svojim svjedočenjem vjere, rađate ih na više, na dublje, na punije Božje. Pomažete im doći do ljudskih znanja, ali još više, vi im pomažete prepoznati tko su oni i koji je njihov status po Božjem naumu. Biskup se potom osvrnuo pa Pavlove riječi upućene Galaćanima: „Od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo“ (Gal 4,4-5) i poručio nazočnima kako su svi ljudi pozvani da postane sinovi i kćeri Božje te baštinici onoga što Isus Krist jest. „To je dinamizam u koji ste vi uključeni i zato vas ne promatram jednostavno kao bilo kakve učitelje, nego baš učitelje u katoličkim školama čije je polazište vjera“, zaključio je biskup.
Mons. Škvorčević je na kraju zahvalio djelatnicima škola za sve ono što nastoje činiti unatoč raznovrsnim nevoljama i protivljenjima istaknuvši dobrohotnost kojom sudjeluju u poslanju Crkve kao majke i učiteljice. Riječi zahvale uputio je i ravnateljima za odgovornost koju nose nosite, a osobitu zahvalnost iskazao je Predstojniku Ureda za katoličke škole koji koordinira sveukupnim djelovanjem katoličkih škola.
Ohrabrio je nazočne i pozvao ih da dopuste da u njih uđe nježnost, svjetlost, ljepota, dobrota plemenitost i druge duhovne neopipljive vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. „Kada uđe u nas upravo to onda vam je Božić u našem srcu, a taj je najljepši.“ Potaknuo ih je da ne zapuste svoje srce koje čezne za istinskim Božićem te im čestitao takav Božić, Božić srca i topline u obiteljima, a onda i u školi.
