Susret djelatnika katoličkih škola Požeške biskupije

Prije početka nastave drugoga polugodišta u subotu 11. siječnja 2020. u organizaciji Ureda za katoličke škole u Požegi je održan susret djelatnike katoličkih škola Požeške biskupije predvođenih ravnateljima iz Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole u Požegi, Katoličke klasične gimnazije i Katoličke osnovne škole u Virovitici te iz Katoličke osnovne škole u Novskoj. Susret je sazvao i njime ravnao Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, a na njem je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević, osnivač škola.

Program je u Maloj dvorani sv. Terezije Avilske započeo molitvom. Potom je predstojnik Žuljević pozdravio nazočne, predstavio hodogram susreta i predao riječ biskupu Škvorčeviću. Pozdravljajući nazočne ravnatelje, profesore, učitelje i druge djelatnike katoličkih škola i zaželjevši im blagoslovljenu novu godinu, biskup im je zahvalio za žrtvu i ljubav koju ulažu u mladi naraštaj. Potom je navijestio evanđeoski ulomak iz Lukina evanđelja o hodočašću svete obitelji u Jeruzalem kada su Marija i Josip nakon tri dana pronašli dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu. Odmah na početku mons. Škvorčević je istaknuo kako je Isus pobjegao da bi sjeo među učitelje te je pozvao nazočne da računaju s Isusom Kristom i omoguće mu da bude u njihovoj sredini.
Nastavio je svoje razmišljanje opažanjem kako Isus među učiteljima najprije sluša, a onda pita. „Ovaj naš susret ima upravo taj smisao, da Isus sjedne s nama i da najprije mi njega slušamo, pa onda ga pitamo i dođemo do određenih odgovora koje ćemo znati svjedočiti i onima mlađima kada budemo sjeli s njima, razgovarali s njima, slušali ih i pitali.“
Požeški biskup je potom progovorio i o drugom dinamizmu prisutnom u naviještenom odlomku, a koji je potrebno unijeti u susret djelatnika. Primijetio je kako evanđelist u sceni Isusova djetinjstva dva puta ponavlja Isusov rast u mudrosti te je rekao: „Nakon prikazanja u hramu kaže evanđelist: ‘Dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu’ (Lk 2, 40). A na svršetku ovoga odlomka kaže evanđelist: ‘Siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi’ (Lk 2, 50-52). Izazovno je pitanje pokušavamo li mi našoj djeci prenositi samo znanje? Važno je znanje, ali znanje koje se ne pretvara u mudrost postaje znanje s kojim ne znamo što bismo. Mudrost je cjelovita čovjeka sposobnost duhovnom snagom prosuđivati znanje koje prima, ali i znati to znanje primijeniti za vlastiti rast i služenje društvu oko sebe.“
Potaknuo je učitelje da traže umijeće – ars kako bi u osobnom životu, a osobito u služenju u obitelji i školi znali povezivati dimenzije znanja i mudrosti koje omogućavaju rast cjelovite osobe. Ohrabrio ih je da istražuju kakvi su kao učitelji, kakvi su njihovi učenici, a još više da nastoje biti duhovno duboko povezani s Isusom Kristom te da tragaju za onim što će ispuniti njihova srca kako bi mogli rasti zajedno s učenicima.
Na kraju se osvrnuo na Isusovu poslušnost roditeljima i kazao kako to nije bila slijepa poslušnost kakvu često roditelji traže od djece. „Sama činjenica da je Isus ostao u jeruzalemskom hramu već govori o njegovoj poslušnosti. „Zar niste znali da ja moram biti u onom što je Oca mojega?“ To znači da je poslušnost Ocu uvijek na prvom mjestu, a onda dolazi druga poslušnost. Vjerujem da razumijete kako je u našem traganju za rastom silno važno neprestano pristupati s Božjih polazišta. Poslušnost Bogu je poslušnost poslanja ljubavi koja ide do kraja. Kakvog li dinamizma u koji bismo mi kao ljudi i učitelji trebali biti uronjeni, a onda pomagati mladima da to razumiju. Što više budu mogli razumjeti predanost za Boga i čovjeka, toliko će više mudrosti biti u njima kao snage od koje se živi. Mudrost nije ništa drugo nego snaga svjetla, Duha Božjega, duha ljubavi i njegove prisutnosti u nama.“
Na kraju je biskup kazao kako moli da toga Božjega dinamizma bude što više u životima djelatnika i u katoličkim školama kako bi one mogle biti prepoznatljive po tome kako dišu djelatnici i koji dah prenose učenicima, dah Duha Svetoga i Božje prisutnosti. Zahvalio je svima što tako razmišljaju, žele i što tako nastoje činiti.

Središnji dio prvoga dijela bilo je predavanje koje je održao dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić na temu „Identitet učitelja u katoličkoj školi“. Govoreći o posebnosti katoličkih škola prof. Dugalić je kao polazište naveo četiri područja odgoja: fizički, intelektualni, društveni, ali i vjerski. Rekao je da pravi odgoj podrazumijeva izgradnju cjelovite osobe, a osobitost katoličkih škola jest upravo duhovna dimenzija odgoja. Stoga, nastavio je prof. Dugalić, djelatnik katoličke škole treba tražiti istinu, ali i tu djelatnu istinu svjedočiti svojim životom. Nadovezujući se na biskupov uvodni govor istaknuo je kako spoznaja nije primarni cilj škole, nego odgoj kako bi mladi ljudi mogli postati kvasac društva. Pozivajući se na crkvene dokumente predstavio je ishode odgoja u katoličkim školama i upozorio da se bez zalaganja učitelja i njegove osobne duhovnost spomenuti ishodu teško mogu ostvariti. Kao drugu temeljnu odrednicu katoličkih škola dekan đakovačkog teološkog fakulteta izdvojio je sposobnost samorefleksije i samokritičnosti koje podrazumijevaju individualni pristup učeniku. To je jedini način formiranja snažnog identiteta mladoga čovjeka. To je uistinu važno, kazao je prof. Dugalić, jer o takvim mladima ovisi budućnost Crkve i društva.
Biskup Škvorčević je zahvalio prof. Dugaliću na održanom predavanju s kojim je završio prvi dio susreta.
Nakon kratkog predaha predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole Ivica Žuljević ravnao je drugim dijelom programa u kojem su ravnatelji katoličkih škola Požeške biskupije predstavili škole izvještajem o ostvarenim projektima na području odgoja i obrazovanja. Izdvojili su također i izazove s kojima se susreću, ali i planove koje škole još trebaju realizirati.

Nakon toga predstojnik Žuljević je podsjetio nazočne na važnija događanja u Biskupiji na odgojno-obrazovnom području. Predstavio je projekt Katoličke gimnazije u Požegi „Šport uključi – probleme isključi“. Najavio završetak realizacije i primjenu novoga kurikuluma za katoličke škole te zahvalio svima na doprinosu i suradnji. Pozvao je nazočne na nacionalni susret djelatnika katoličkih škola koji će se održati 24. i 25. travnja 2020. godine u Šibeniku i Primoštenu, kao i na biskupijsko hodočašće u marijanska svetišta Mađarske.
Na kraju drugoga dijela prof. Katarina Soldo Obućina je kao jedna od prvih djelatnica Katoličke gimnazije u Požegi osvjedočila o svom radu u katoličkoj školi, ali i iskustvu koje ima kao majka dvoje djece koja pohađaju Katoličku osnovnu školu.

Treći dio susreta bio je duhovne naravi. Ivica Bošnjak, duhovnik Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi predvodio je u Katedrali sv. Terezije Avilske euharistijsko klanjanje uz učešće predstavnika iz svih pet katoličkih škola i molitveno sudjelovanje nazočnih djelatnika.
Susret je završio zajedničkim objedom i druženjem u blagovaonici i prostorima Katoličke osnovne škole u Požegi.