Tijekom mjeseca listopada posebno smo se trudili rasti u mudrosti, jednoj od temeljnih krjeposti koje nas vode prema zrelosti srca i vjere. Mudrost nije samo znanje ili iskustvo, nego dar Duha Svetoga koji nam pomaže da prepoznamo Božju prisutnost u svakodnevici i da u svemu tražimo ono što je istinito, dobro i lijepo.
U tom hodu nadahnjuje nas sveta Terezija Avilska, velika španjolska svetica iz 16. stoljeća. Bila je redovnica karmelićanka, obnoviteljica redovničkog života i velika učiteljica molitve. Svojim djelima i primjerom pokazala nam je životnu mudrost – da se Boga može susresti u prijateljstvu, sabranosti i tišini srca. U središte duhovnog života stavila je osobni odnos s Kristom, kojega je nazivala „pravim Prijateljem“.
Crkva ju štuje kao naučiteljicu Crkve, što znači da njezino učenje ima trajnu vrijednost za sve vjernike. Nama je sveta Terezija posebno bliska jer je zaštitnica Požeške katedrale i naše sestrinske škole – Katoličke gimnazije u Požegi. O njoj smo ponajviše mogli naučiti iz „Kutka svetaca“ i scenskog prikaza „Put svete Terezije Avilske – mudrost“, koje je s učenicima pripremila naša vjeroučiteljica Ivana. Primjer života svete Terezije Avilske poziva nas da budemo ljudi molitve, vedrine i ustrajnosti, a njene duhovne misli nas uče da mudrost počinje u srcu koje vjeruje:
„Neka ništa te ne uznemiruje, neka te ništa ne plaši. Sve prolazi, Bog se ne mijenja. Strpljivošću se sve postiže; tko ima Boga, ništa mu ne nedostaje. Sam Bog je dovoljan.“ Sv. Terezija Avilska
