U petak, 7. siječnja održan je tradicionalni božićni duhovno-formacijski susret djelatnika katoličkih škola Požeške biskupije. Prvi dio susreta održan je u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, a na početku se prisutnima obratio predstojnik Ureda za katoličke škole preč. Ivica Žuljević, pozdravivši sve prisutne djelatnike na čelu s ravnateljima, a napose osnivača spomenutih škola, preuzvišenog oca biskupa Antuna Škvorčevića kojemu je potom predao riječ. Prije nego je biskup preuzeo riječ, njegov tajnik vlč. Matej Siluković pročitao je ulomak iz Evanđelja koji govori o tome kako je Isus ostao s učiteljima u hramu dok su ga roditelji tri dana tražili kad su se vraćali iz Jeruzalema.
Nakon toga se prisutnima obratio biskup Antun. Kazao je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak prikazuje Isusov prvi javni nastup koji je na neki način i odgojno-školski zanimljiv. Naime, dvanestogodišnji Isus krenuo je s roditeljima na hodočašće i očitovao svojevrsnu neposlušnost tako što je samovoljno ostao u hramu, umjesto da se s njima vratio u svoje zavičajno mjesto. Spomenuvši kako bi vjerojatno svaki roditelj poput Marije uputio prijekor svome djetetu zbog neprihvatljiva postupka, biskup je zapitao je li to zastarjeli odgojni model koji trebamo napustiti i okrenuti se novim, suvremenim načinima ophođenja s djecom. Jesu li s odgojnog gledišta možda pogriješili roditelji koji nisu primijetili da Isus nije s njima, ili je Isus krivo učinio što je ostao u hramu ne javivši se Mariji i Josipu? Istaknuo je da se kulturološki gledano o čovjekovu odgoju ne može razmišljati na način suprotstavljanja između nekadašnjeg i sadašnjeg. Kazao je kako u spomenutom evanđeoskom događaju nema mjesta za špekulacije i okrivljavanje bilo koga, jer je njegova poruka dublja i dalekosežnija od toga. Naime, sama činjenica da je Bogo-čovjek Isus sjeo među učitelje, slušao ih i pitao ima osobitu težinu zbog toga što nas upućuje na to da se škola i odgoj ne mogu svesti samo na prenošenje znanja od starijih na mlađe, nego je ona izgradnja putem uzajamnog osluškivanja, propitkivanja i traganja za vlastitim smislom, gdje naš odnos prema Bogu i Boga prema nama ima sasvim posebno mjesto. U tom pogledu zanimljiv je Isusov odgovor na Marijin prijekor “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” On uzvraća protupitanjem: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Biskup je kazao kako Isusov „biti u onome što je Oca mojega“ nema tek smisao u tome da on treba biti u jeruzalemskom hramu, mjestu Božja prisutnosti, nego da bi pitajući i slušajući obznanio što je njegovo poslanje koje mu je povjerio Otac. Metoda pitanja i slušanja ima osobito značenje u traganju za odgovorima otkud smo došli, kamo smo krenuli, što je cilj i smisao našeg postojanja, te se na taj način susrećemo s istinom o samima sebi u dimenzijama onostranosti, u Bogu. Stoga u proširenom pogledu „biti u kući Oca mojega“ znači otkrivati u vlastitoj stvorenosti i svijetu oko nas ono što nas upućuje na Boga kao izvor i smisao svega postojećeg. Biskup je kazao djelatnicima katoličkih škola neka poučavajući mlade naraštaje u matematici, biologiji, kemiji te drugim predmetima propisanima kurikulom, zajedno s njima osluškuju ona pitanja koja su upisana u dubini svakog ljudskog bića i tragaju za odgovorima koji nadilaze predmetni pristup stvarnosti koju poučavaju. Neka pomognu mladima da se susretnu s dimenzijom vlastite onostranosti i upućenosti na Stvoritelja, te se povežu s njime i oblikuju život snagom vjere. Na kraju se osvrnuo i na izazov pandemije koronavirusa, potaknuvši sudionike susreta na racionalnost kojom treba odgovoriti na prijetnju bolesti COVID-19.
Po završetku biskupovih poticajnih riječi, predstojnik Žuljević predstavio je predavačicu izv. prof. dr. sc. Katarinu Aladrović Slovaček, profesoricu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, a inače rođenu Pleterničanku, koja je održala predavanje pod nazivom “Komunikacijski i motivacijski izazovi današnjice za učitelje, odgojitelje i roditelje.
Dr. Aladrović Slovaček pozdravila je biskupa Antuna i sve prisutne te zahvalila na ukazanom povjerenju i časti da održi predavanje. Potom je progovorila o obrazovanju u doba globalizacije, digitalizacije i pandemije istaknuvši kako je obrazovanje više nego ikada osviješteno koliko je nužno slijediti promjene u društvu koje se trebaju odražavati i na obrazovni sustav. Naglasila je kako veliki problem stvara vrlo loša čitalačka pismenost u djece, ali i odraslih, što se reflektira, ne samo na humanističke predmete, nego i na prirodoslovne. Nakon toga govorila je o vrstama motivacije. Rekla je da većinu ljudi pokreće ekstrizična, ali kako je osjećaj puno bolji kada nešto napravimo zbog intrizične motivacije te je istaknula da je važno da upravo u sebi pronađemo motivaciju. Završivši s motivacijom dr. Aladrović Slovaček progovorila je i o komunikaciji naglasivši kako postoji nekoliko vrsta komunikacije kao što su jaka, slaba, jednosmjerna i dvosmjerna. Posvijestila je prisutne da na komunikacijske vještine kod djece najviše utječu mediji, struktura obitelji, jezično okruženje, obrazovanje roditelja, čitalačke navike i institucijski odgoj i obrazovanje. Naglasivši kako je “moja komunikacija, moj otisak u svijetu” te da je učitelj govorni, ali i svaki drugi “model” svojim učenicima, dr. Aladrović Slovaček završila je svoje zanimljivo i iscrpno predavanje.
Potom je uslijedio drugi dio susreta kada su ravnatelji, pod moderiranjem predstojnika Žuljevića, iznijeli aktualna pitanja i tekuću problematiku , a spomenuti su i primjeri dobre prakse.
Na koncu duhovno-formacijskog susreta održano je klanjanje pred Presvetim u katedrali sv. Terezije Avilske, koje je predvodio vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj gimnaziji vlč. Krunoslav Siroglavić.
Susret je završio u blagovaonici Katoličke osnovne škole prigodnim domjenkom kojega su pripremile kuharice spomenute Škole.
