Na početku nove školske i nastavne 2023./2024. godine požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 5. rujna 2023. u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga za učenike Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije te učenike drugih škola grada Požege. S njim su koncelebrirali: Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, Marijan Pavelić, predstojnik Katehetskog ureda, Mario Večerić, župnik Župe Sv. Terezije Avilske, te drugi svećenici vjeroučitelji u školi.
Pozdravljajući nazočne svećenike, ravnatelje, profesore, učitelje, vjeroučitelje, učenike i djelatnike kako katoličkih tako i drugih škola u Požegi, biskup je postavio pitanje: „Što je to zapravo škola?“ Ustvrdio je da je škola ponajprije zgrada, prostor u kojem se okupljamo, učenici, učitelji i drugi djelatnici na čelu s ravnateljima, tehnička pomagala kojima se služimo da bismo razumjeli neke zakonitosti života, didaktičko-pedagoški postupci koje provodimo da bismo upoznali stvarnost oko sebe, uspjeh koji želimo postići. Zaključio je kako je škola slojevita i složena stvarnost u kojoj određenim putem želimo postići uspjeh u znanju, izgradnju i rast mladih ljudi. Kazao je kako se trebamo oko svega toga truditi, ali da samima sebi ne možemo dati uspjeh i rast. Podsjetivši sudionike slavlja da u dubini svoga bića mogu rasti, ali i umirati, biti puni svjetla, ali i mraka, ustvrdio je da je Bog onaj koji im daje da rastu iznutra i da je On svjetlo njihova života. Pozvao ih je da si na početku nove školske godine posvijeste kako je zbog spomenutoga naša prva i najvažnija škola Bog, Isus Krist, kojega ovim misnim slavljem želimo uvesti u naše škole, da započeta školska godina bude svijetla u srcima, snažna u nastojanjima i uspješna u svemu što poduzimamo.
U homiliji biskup je najprije zapodjenuo dijalog s prvoškolcima, zanimajući se kako su se snašli prvoga dana u školi. Na njihove odgovore da su „dobro“, „vrlo dobro“, „izvrsno“, a neki i „super“, ustvrdio je da je đacima „super“ zato što je čudesno da oni postoje, da imaju mamu i tatu, da u školi imaju učitelje, ali da je najčudesnije što imamo Boga koji nas je sve smislio i pozvao u postojanje u ovoj našoj Hrvatskoj. Pozvao je mlade sudionike slavlja da jedni drugima kažu kako je super što postoji Bog, kako je lijepo što oni postoje i da se jedni drugima raduju što idu u školu, zajedništvo jednih s drugima i s Bogom. Kazao je kako im posebno želi posvijestiti da je život stvarnost u kojoj se nismo pojavili vlastitom odlukom i željom, niti iz nekih naših ljudskih mogućnosti, nego da svi dolazimo iz Božjih mogućnosti. Dok u školi istražujemo što je zemlja i svemir oko nas, usvajamo različita znanja, potrebno je da svaki pojedini od nas ozbiljno uzme u obzir samoga sebe, i provjeri tko je on zapravo, i što će na koncu biti s njime i s našim svijetom, ustvrdio je biskup. Kazao je da su na taj način razmišljali ljudi u Solunu kojima piše apostol Pavao u ulomku naviještenog čitanja, uvjeravajući ih da je u Isusu Kristu – Sinu Očevu odvijeka koji je postao čovjekom – i vrijeme dobilo nove dimenzije. Vječnost je u njemu postala sadašnjost, jer je Božja ljubav odvijeka u njegovoj ljubavi na križu ušla u našu sadašnjost označenu prolaznošću, zlom i smrću. U njegovu drugom dolasku na svršetku vremenâ, Božja budućnost postat će naša sadašnjost i dovršiti sve stvoreno, jer će Bog „biti sve u svima“, kako veli Apostol. To razumjeti i u skladu s time se ponašati znači živjeti „kao po danu“.
Drugim riječima, Apostol nas poziva da razmišljamo o sebi, ne polazeći od sadašnjeg trenutka, nego od Božjih konačnih vremenâ, od Dana Isusa Krista, te da naš sadašnji trenutak dobije svoj smisao u svjetlu i snazi Božje budućnosti, kazao je biskup. Istaknuo je kako nam je navedena Pavlova pouka osobito dragocjena na početku još jedne školske godine, da ne živimo pospani, nego budni za Božji svijet. Spomenuo je kako nije dobro da učenici „prespavaju“ jedan ili drugi sat nastave, jer time gube poveznicu prethodnog gradiva s budućim, ali je lošije od toga ako netko „prespava“ život, baveći se svim i svačim, a ostavljajući po strani Boga koji je u Isusu Kristu svojom božanskom ljubavlju dao puninu i smisao našoj sadašnjoj i budućoj sudbini. Poželio je učenicima budnost uma, a još više srca za sve ono što će u školi učiti, potaknuvši ih da tu svoju budnost usmjere prema Bogu koji ih je pozvao u život, i može njihovu postojanju dati puninu i smisao.
Produbljujući govor sv. Pavla o Danu – pisanom velikim slovom – biskup je protumačio da je on naša najveća šansa jer on nije „nešto“, neki kozmički pojam, nego „osoba“, Isus Krist, njegova pojava i svjetlost u kojoj jasno vidimo tko smo i što na ovom svijetu trebamo činiti. Osim toga, kazao je, da nas sv. Pavao u spomenutom ulomku Prve poslanice Solunjanima pred činjenicom dolaska toga Dana na svršetku osobne i opće povijesti poziva na budnost, kako nas Dan ne bi zaskočio „kao kradljivac u mraku“. Biskup je potaknuo učenike na molitvu da ih Gospodin Isus svojom snažnom riječju, koja je – kako smo čuli u naviještenom evanđeoskom ulomku – bila moćna izgoniti zle duhove, probudi, prosvijetli i pokrene. Upozorio je da se oni koji nisu pokrenuti moćnom Božjom riječju nalaze u opasnosti prepustiti se nemoćnoj, zavodničkoj ljudskoj riječi putem interneta ili na neke druge suvremene načine, čemu smo u Hrvatskoj svakodnevno svjedoci, a čijim žrtvama postaju osobito djeca i mladi.
Pozvao je djecu i mlade da proučavajući stvarnost oko sebe ne zanemare sebe, te srcem koje vjeruje Bogu trajno sve više otkrivaju tko su oni u Isusu Kristu i njegovoj pobjedi nad zlom i smrću. Dodao je neka posvete osobitu pažnju čežnjama u svom mladenačkom srcu po kojima su u svojoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi programirani za spomenutu pobjedu života u Isusu Kristu, te im škola bude postupno sve dublje ulaženje u život s njime.
Na svršetku svete mise biskup je potaknuo mlade sudionike slavlja neka ne zaborave uvesti Isusa Krista u svoje škole i da snagom prijateljstva s njime budu prijatelji jedni drugima. Na sve njih i na sve što će poduzimati u započetoj školskoj godini zazvao je Božji blagoslov.
